Milica Mihailović, nekadašnji kustos i upravnik Jevrejskog muzeja u Beogradu, održala je 5. marta predavanje u klubu učenika
Gimnazije „Ruđer Bošković“. Gošću je dočekala i đacima predstavila direktorka Nada Vuković u prepunoj sali kluba.Nastavnik istorije Milan Piljak
dao je uvodno izlaganje, u kome je govorio o dolasku Hitlera na vlast, važnosti antisemitizma u nacističkoj ideologiji i o razradi planova za „Konačo rešenje“
– sistematsko istrebljenjepripadnika jevrejske veroispovesti.
Gospođa Mihailović je pričala o običajima i putevima rasejanja jevrejskog naroda, o njihovim podelama, šarolikosti običaja,
ali i odnosu Jevreja sa narodima u čijim državama su živeli. Opisala je jevrejsku versku grupu kao zatvorenu i nepoverljivu za strance,
ali preduzimljivu i korisnu za državu i društvo gde su boravili. Dolazak Jevreja na prostore današnje Srbije bio je spor, ali se ubrzao tokom procesa izgradnje
savremene srpske države. Prekretnica je bio rat srpske keneževine protiv Osmanskog carstva 1876–1878 i učešće pripadnika jevreske vere u tim borbama na strani Srba.
Nakon isticanja u borbama protiv Osmanlija, iz zahvalnosti, Jevreji su prihvaćeni kao ravnopravni državljani u srpskoj državi. U predavanju je predstavljena
sudbina Jevreja u okupiranoj Srbiji (1941-1945), njihova deportacija u domaće logore, „krvavi marš“ od Šapca do Beograda, kamion-gasna komora („dušegupka“)
i razdvajanja Jevreja na muškarce i žene prilikom slanja u logore u Srbiji poput Banjice i Starog Sajmišta. Potom su navedena i tri pisma, od kojih je jedno pročitano,
koja govore o psihičkom stanju Jevreja tokom njihovog boravka u logorima u Beogradu i daljem transportu Jevreja u najveće logore za istrebljenje kao što su bili Majdanek,
Treblinka i Aušvic II/Birkenau u tada okupiranoj Poljskoj. Nakon završenog predavanja usledila su mnogobrojna pitanja i komentari od strane učenika i nastavnika.